ŽIVO(S)T PROŠLOSTI
Predavanje pod naslovom Znamenja smrti: mirila dalmatinskog zaobalja vodi nas u svijet simbolike, običaja i kolektivnog pamćenja, smješten u specifičan društveno-kulturni i geografski krajolik dalmatinskog zaobalja. U središtu izlaganja nalaze se mirila – kamena obilježja koja su svjedoci smrti, ali i života, običaja i identiteta zajednica koje su ih stvarale. Mirila nose duboke značenjske slojeve i predstavljaju mnogo više od pogrebnih tragova. Ona su mjesta susreta svetog i svakodnevnog, granice između života i smrti, ali i simboli društvene memorije. Kroz predavanje će se mirila interpretirati ne samo kao materijalni ostaci prošlih običaja, već kao živi dio krajolika, kulturne geografije i identitetskih narativa lokalnih zajednica. Bit će predstavljeni rituali koji su pratili njihov nastanak, kao i promjene u značenju koje su doživjela kroz vrijeme – od tradicionalnih pogrebnih praksi do suvremenih turističkih i kulturno-identitetskih funkcija. Predavanje će obuhvatiti širi kontekst u kojem mirila djeluju: odnos čovjeka prema smrti, krajoliku, svetom i zajednici.
Dr. sc. Mario Katić djelatnik je Odjela za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru. Profesionalnu karijeru započeo je kao asistent na Sveučilištu u Zadru 2009. godine, a od 2021. godine nosi zvanje izvanrednog profesora. Njegova istraživanja obuhvaćaju antropologiju smrti, hodočašća, kulturnu baštinu, folkloristiku i metodologiju etnografskog istraživanja. Bio je voditelj nekoliko znanstvenih projekata vezanih uz nematerijalnu kulturnu baštinu, poput istraživanja mirila u Dalmaciji i jadranskih maritimnih hodočašća. Sudjelovao je u organizaciji brojnih međunarodnih konferencija i surađivao s institucijama poput University of Pittsburgh, gdje djeluje kao istraživački suradnik. Njegov znanstveni opus obuhvaća publikacije koje istražuju odnos između prostora, sjećanja i identiteta, uključujući knjige poput "Smrt u dalmatinskom zaleđu: Mirila od rituala do teatra" i „Domorodci i gospodari: historijsko-antropološka studija stvaranja bosanskohercegovačkog grada Vareša“. Kroz svoje radove doprinosi razumijevanju kako kolektivna sjećanja i rituali oblikuju društvene i kulturne krajolike.
Stećci su srednjovjekovni nadgrobni spomenici koji okvirno nastaju od 13. do kraja 15. stoljeća na prostoru današnje zapadne Srbije i Crne Gore, najvećeg dijela BiH, te u južnim dijelovima Hrvatske. U cjelokupnom fondu europske srednjovjekovne baštine, stećci predstavljaju njen poseban, možda najposebniji dio. Možda su upravo zbog svoje posebnosti, ali i složenosti kao i ogromnog broja sačuvanih groblja sa stećcima, oduvijek bili na marginama istraživanja, čak i na prostorima gdje ih nalazimo. Isto tako su, posebno u zadnje vrijeme, često na meti tzv. samostalnih ili neovisnih istraživača koji u stećcima vide neke drugačije priče koje su u znanstvenom smislu teško održive. Cetinska krajina je jedno o matičnih područja na kojima stećci nastaju i razvijaju se. Naravno, s nekim osobitostima i specifičnostima koje ćemo nastojati istaknuti tijekom ovog javnog predavanja, kao i one osnovne značajke stećaka koje ih čine jedinstvenima u srednjovjekovnoj umjetnosti Europe.
Dr. sc. Ivan Alduk (1976.) diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2022. doktorirao je na Sveučilištu u Zadru s temom Srednjovjekovne fortifikacije u Dalmatinskoj zagori. S radom u Konzervatorskom odjelu u Splitu započeo je 2002. godine kao vanjski suradnik, a ondje se i stalno zaposlio 2004. godine. Od 2009. godine obnaša dužnost pročelnika Konzervatorskog odjela u Imotskom. Tijekom svoje karijere vodio je brojna arheološka i konzervatorska istraživanja te sudjelovao u poslovima zaštite kulturne baštine na području Solina, Klisa, Staroga Grada i unutrašnjosti Dalmacije – uključujući Sinj, Vrliku, Zadvarje, Poljica, Imotski i Vrgorac. Tijekom 2023. godine bio je pročelnik Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Znanstveni i stručni interes usmjerava prema srednjovjekovnoj arheologiji i povijesti, s posebnim naglaskom na proučavanje srednjovjekovnih fortifikacija i stećaka.
Jesenjarenje je dio programa ‘Kultura u zaleđu’ koji se financira iz sredstava podrške Zaklade ‘Kultura nova’ za razvoj produkcije i/ili distribucije umjetničkih radova, djela i projekata.